U radu je ispitana primjena bespilotne letjelice u geomorfološkoj analizi ponikava s pretpostavkom njene jednostavne upotrebe, visoke preciznosti i relativne brzine procesa u odnosu na tradicionalne načine analize prostora. Podaci za generiranje modela prikupljeni su pomoću bespilotne letjelice i GNSS uređaja, a konačni model imao je prostornu rezoluciju od 2.8 cm. Generirani modeli su međusobno uspoređeni, a za daljnju analizu odabran je model koji prikazuje istraživani prostor s najmanjom greškom. Unutar odgovarajućih softvera provedena je detaljna geomorfološka analiza, a dobiveni rezultati su uspoređeni s postojećim podacima s TK25 i HOK-a. Poluautomatskim izdvajanjem oboda ponikava pomoću modificirane MDTA metode (mMDTA) i metode nagiba padina (MNP) detektirano je preko 50% više ponikava od onih na dostupnim kartografskim izvorima, bez obzira na otežavajući faktor prisutne vegetacije. Izdvojene ponikve detektirane su na modelu koji ima prosječno odstupanje nadmorske visine od 37 cm u odnosu na kontrolne točke prikupljene pomoću GNSS uređaja. Metodom nagiba padina izdvojeno je 18,4% više ponikava nego modificiranom MDTA metodom, uz značajnu razliku u njihovim morfometrijskim pokazateljima. Analizom rezultata utvrđenu je kako je MNP metoda pogodnija za detektiranje ponikava dok mMDTA metoda pruža kvalitetnije podatke za geomorfološku analizu. Utvrđeno je kako se bespilotnom letjelicom na brz i jednostavan način mogu napraviti modeli prostora visoke razlučivosti koji su pogodni za detaljnu geomorfološki analizu.