Nanočestice su čestice veličine od 0,1 do 100 nm zbog čega pronalaze raznoliku primjenu u znanosti i tehnologiji. Mogu se razlikovati po sastavu, fizikalno-kemijskim svojstvima, strukturi, morfologiji, primjeni i dr. Posjeduju neka svojstva poput makromolekula, a neka poput manjih čestica zbog čega su postale popularne krajem 20. stoljeća. Dvije glavne metode dobivanja nanočestica jesu top-down i bottom-up metode detaljnije opisane u radu. Magnetska, električka, optička, toplinska, katalitička svojstva nanočestica su razlog tolike njihove raznovrsne primjene. Nadalje, jedna od primjena nanočestica jest prilikom pročišćavanja vode i zraka u svrhu zaštite okoliša te pri dobivanju solarne energije kod povećanja efikasnosti solarnih ćelija. Ovisno o fizikalno-kemijskim svojstvima, one pronalaze upotrebu i u medicini i farmaciji. U medicinske svrhe, nanočestice se koriste u slikovnim tehnikama poput kompjutorizirane tomografije i magnetske rezonance dok u farmaciji pronalaze svrhu pri ciljnoj dostavi aktivnih supstanci (lijekova). No, zbog njihove sve veće primjene pronalaze se u okolišu te ulaze u žive organizme gdje mogu imati štetno djelovanje. Konačno, u ovom radu će biti dan osvrt na nanočestice zlata, srebra i željezovog oksida te na njihovu svrhu u medicini i farmaciji. Nanočestice zlata, koje se mogu dobiti sol-gel sintezom, pronalaze primjenu kod toplinske ablacije, (bio)dijagnostičkih testova te u radijacijskoj onkologiji. Nanočestice srebra dobivene laserskom ablacijom, mogu se koristiti u inaktivaciji štetnih mikroorganizama te u poticanju liječenja rana na koži. Biosenzori, kontrastna sredstva prilikom magnetske rezonance te nanonosači cjepiva su primjeri primjene nanočestica željezovog oksida u medicini i farmaciji.