Pojam „mišićno pamćenje“ odnosi se na prilagodbu mišića, odnosno mišićnih vlakana, na određene uvjete; svojstva koje mišić stekne ovim prilagodbama vidljiva su kada početni podražaj više nije prisutan ali i kada se on nakon dužeg vremena ponovno primjeni. Restrikcija hranjivih tvari tijekom fetalnog razvoja i pojedine epigenetičke modifikacije koje pritom nastaju, prilagođavaju mišićne i satelitne stanice na stresne uvjete, koji nakon nekog vremena prestaju. Međutim, dobivena svojstva ostaju prisutna, makar početnog podražaja više nema. Ove prilagodbe najčešće ostavljaju negativne posljedice na organizam. S druge strane, prilagodbe na visoke fizičke napore u obliku pamćenja hipertrofije ili povećanih epigenetičkih modifikacija uzrokovanih vježbanjem gledaju se kao pozitivan doprinos organizmu. U slučaju hipertrofije, pamćenje se temelji na preuzimanju jezgri od satelitnih stanica, prije hipertrofičkog rasta, zbog potrebe mišićnog vlakna za savladavanjem velikog napora. Jezgre se akumuliraju i pri korištenju steroida. Mišići koji su preuzeli mnogo jezgara i time povećali svoju snagu, nakon atrofije zbog prestanka izlaganja takvom naporu, više nisu u stalnom stanju savladati količinu opterećenje koju su mogli prije atrofije - što doprinosi uštedi stanične energije. No, ta se sposobnost mišiću brzo povrati kada je u uvjetima potrebe za ponovnim razvojem te razine snage.