Mineralna prašina, kao jedan od najrasprostranjenijih tipova aerosola iznimno je važan čimbenik u procjenama klimatskih promjena. Ona utječe na atmosfersko zračenje, formiranje oblaka, a prilikom taloženja prenosi mikronutrijente kako kopnenim tako i oceanskim ekosustavima. Saharska pustinja jedan je od glavnih globalnih izvora prašine koja putem atmosferskog transporta ima utjecaj na Sredozemlje, uključujući i Jadran. Atmosfersko taloženje mineralne prašine igra važnu ulogu u opskrbi mora hranjivim tvarima. U ovom istraživanju po prvi put izrađena je klimatološka analiza taloženja prašine na području Jadranskog mora na temelju podataka reanalize MERRA-2 za razdoblje 1989–2019. Ustanovljeno je da godišnji hod ima bimodalnu strukturu s jačim maksimumom u proljeće i slabijim u jesen pri čemu se pokazalo da je mokro taloženje dominantan proces, a žarišta su duž crnogorske obale i u blizini Otranta. Korištenjem metode empirijskih ortogonalnih funkcija (EOF) izdvojeno je osam sinoptičkih situacija s obzirom na prva tri moda i pripadne faze. One su analizirane u odnosu na prostornu varijabilnost optičke debljine aerosola (AOD) i taloženje prašine u Jadranu. Pripadni vremenski nizovi koeficijenata za svaki mod daju kvalitativno objašnjenje bimodalnosti godišnjeg hoda taloženja s obzirom na sinoptičke situacije za koje se ustanovilo da imaju najznačajniji utjecaj na ovaj proces. U ovom interdisciplinarnom istraživanju opažena je i visoka razina zasićenosti kisikom u Rogozničkom jezeru što je indikacija biološke aktivnosti povezane s povećanjem prisutnosti fitoplanktona nakon izdvojenih epizoda pojačanog atmosferskog taloženja prašine u morski sustav Rogozničkog jezera (Zmajevo oko kod Rogoznice). Klimatološka analiza taloženja prašine na području Jadranskog mora na temelju podataka reanalize the Modern-Era Retrospective Analysis for Research and Applications, version 2 (MERRA-2) omogućila je izdvajanje ekstremnih događaja u bazu podataka. Iz baze podataka, uvažavajući iznadprosječne koncentracije PM10 izmjerene na urbanim i ruralnim prizemnim postajama za praćenje kvalitete zraka na području Jadrana, odabrane su dvije epizode koje su simulirane i detaljno istražene modelom Weather Research and Forecasting združenim s kemijskim modelom (WRF-Chem). U prvoj od ove dvije epizode dnevna vrijednost koncentracije PM10 izmjerena 27.3.2020. u Rijeci iznosila je 216 μm-3, a satne vrijednosti diljem Hrvatske dosezale su vrijednosti i do 400 μm-3. Analiza sinoptičke situacije, putanja unazad modela Hybrid Single-Particle Lagrangian Integrated Trajectory (HYSPLIT), produkata AOD-a iz reanalize MERRA-2 i simulacije WRF-Chem ukazuje na advekciju prašine iz područja istočno od Kaspijskog jezera. Advekcija se odvijala do visine ~ 2 km nad tlom s izvorom na širem području isušenog Aralskog jezera. Međutim, kemijska i morfološka analiza lebdećih čestica ukazala je i na prisutnost prašine iz područja Sahare što se može pripisati utjecaju ciklone Sharav prisutne u Sredozemlju koja je prethodila advekciji prašine s istoka. Druga simulirana epizoda odnosi se na utjecaj visinske doline, što je karakteristična pojava za jesen pri čemu je donos prašine zahvatio sjeverno područje Jadrana.