Hidra je slatkovodni beskralježnjak iz koljena žarnjaka. Zelena se hidra ističe prisutnošću jednostaničnih endosimbiotskih algi u svojim gastrodermalnim mioepitelnim stanicama. Natrijev metasilikat sintetički je spoj koji kao rezultat antropogenog djelovanja dospijeva u okoliš te je poznavanje njegovog učinka na žive organizme važno za održivost ekosustava. U ovom radu istraživao se učinak natrijevog metasilikata na zelenu i smeđu hidru. Cilj istraživanja bio je odrediti postoji li razlika u toksičnosti spoja na dvije vrste hidri, te da li endosimbiotski odnos daje zelenoj hidri prednosti u odgovoru na nepovoljne uvjete okoliša. Hidre su tretirane s četiri koncentracije metasilikata te su tijekom tri dana promatrane morfološke, bihevioralne i reproduktivne promjene. Za analizu citološko - histoloških i morfometrijskih promjena izrađeni su standardni trajni preparati zelenih hidri. Utvrđeno je kako natrijev metasilikat u subletalnim koncentracijama u zelenih i smeđih hidri uzrokuje migraciju, smanjenu podražljivost, oštećenje lovki i promjenu oblika tijela. U zelenih je hidri štetan učinak najizraženiji bio prvi dan nakon tretiranja, a u smeđih hidri treći dan. Spoj je uzrokovao oštećenja staničnih slojeva i mezogleje te promjenu u položaju algi unutar stanica. Subletalne koncentracije natrijevog metasilikata izazvale su morfološka oštećenja i bihevioralne promjene u obje vrste hidri, a promjene su bile intenzivnije u smeđe hidre. S obzirom na to može se zaključiti kako endosimbiotske alge zelenoj hidri donose prednosti u prilagođavanju na uvjete u okolišu. Možemo zaključiti i kakav učinak bi ovaj spoj mogao imati na stanje vodenih ekosustava.