Kuban je zasićeni policiklički ugljikovodik građen od molekula kubične strukture s osam metinskih skupina na vrhovima kocke. Kutovi između C-C veza u molekuli kubana iznose 90°, što značajno odstupa od očekivane tetraedarske vrijednosti od 109,5°.1 Posljedica navedenog odstupanja je visoka napetost molekule, no unatoč tome kuban je pri standardnim uvjetima tlaka i temperature stabilna bezbojna krutina2 koja se termički raspada tek pri 220 °C. Razlog tome je kinetička stabilnost molekule, odnosno jako spora reakcija termičkog raspada pri standardnim uvjetima.3 Prva sinteza kubana izvedena je 1964. godine u laboratoriju P. E. Eatona i T. W. Colea. Metoda se može podijeliti na četrnaest koraka od kojih se ističu [2+2] cikloadicija i dvije Favorskiijeve pregradnje kao reakcije pomoću kojih su dobiveni četveročlani prstenovi. Kuban je kao konačni produkt sinteze karakteriziran spektrometrijom masa (MS), infracrvenom spektroskopijom (IR) i spektroskopijom protonske nuklearne magnetske rezonancije (1H NMR).2 Fizikalni parametri kubana poput duljina veza i entalpije nastajanja korišteni su u računalnoj kemiji. Derivati kubana primijenjeni su u biokemijskim i medicinskim istraživanjima. Unatoč poteškoćama, sintetizirani su određeni osmerostruko supstituirani derivati kubana kako bi bila ispitana njihova svojstva. Potencijalne primjene kubana i njegovih derivata još se istražuju te se trenutno primarno radi o spoju od akademskog značaja.3,4 Cilj ovog završnog rada jest detaljno prikazati originalnu metodu sinteze kubana i ukratko opisati njegova svojstva i primjenu.