Sferična kristalizacija je jedna od novih tehnika dizajna čestica koja svoju najveću primjenu nalazi u farmaceutskoj industriji.Ova tehnika prvi se put spominje u radu koji je napisao Kawashima sa suradnicima 1982. godine, a razvijena je s ciljem poboljšanja izravne kompresibilnosti salicilne kiseline i ostalih djelatnih farmaceutskih tvari (eng. API). Tijekom sferične kristalizacije nastanak kristala usklađen je s njihovom aglomeracijom u sferične čestice. Ova tehnika kristalizacije jedna je od rijetkih u kojima je aglomeracija poželjna, no potrebna je kontrola brojnih parametara s ciljem nastanka čestica željenih svojstava.Postoji nekoliko metoda eksperimentalne izvedbe od kojih sve uključuju upotrebu otapala u kome je aktivna tvar dobro topljiva (tzv. dobro otapalo), otapala u kome je aktivna tvar slabo topljiva ili gotovo netopljiva (tzv. protuotapala) i premošćujuće tekućine. Najčešće korištena metoda je metoda jednostavne sferične aglomeracije, a najinovativnija je metoda kristal-ko-aglomeracije kojom se i djelatne tvari niske aktivne doze u kombinaciji s pomoćnim tvarima (ekscipijensima) mogu proizvesti u direktno kompresibilnoj formi. Tehnika sferične kristalizacije iznimno je korisna i ekonomski isplativa u industriji, ali je potrebno provesti dodatna istraživanja kako bi se proces mogao optimizirati.