Kao fundamentalna teorija čestičnih interakcija, Standardni model do sada je bio potvrđivan u mnogim eksperimentima fizike čestica s velikom preciznošću. Stoga se može tvrditi da je ta teorija točan opis čestičnih interakcija na do sada ispitanim skalama energije. S druge strane, mnoga opažanja, posebno astrofizička i kozmološka, detektirala su pojave koje se ne mogu objasniti unutar Standardnog modela. I sama gravitacija do sada nije bila uspješno integrirana u model. Također, nije razjašnjeno porijeklo tamne materije za koju unutar Standardnog modela ne postoje prikladni čestični kandidati, kao ni uzrok asimetrije materije i antimaterije u svemiru. Neka od centralnih predviđanja Standardnog modela, kao što je postojanje Higgsova bozona, do nedavno nisu bila eksperimentalno potvrđena. Veliki hadronski sudarivač (LHC od eng. Large Hadron Collider) primarno je sagrađen da bi se pronašla ta zadnja karika modela. No LHC-ova je namjena također, osim provjere valjanosti Standardnog modela, i provjera velikog broja teorijskih predviđanja fizike izvan Standardnog modela na TeV-skoj skali. Modovi produkcije više baždarnih bozona precizno su predviđeni unutar Standardnog modela. Stoga je za potvrdu Standardnog modela izuzetno važno izmjeriti njihov udarni presjek na LHC energijama. Posebno je zanimljivo mjerenje jačine međusobnih vezanja baždarnih bozona jer ona mogu biti osjetljiva na doprinose fizike izvan Standardnog modela čak i ako se ona izravno manifestira tek na višoj skali energije, izvan dosega LHC-a. Uz to, moguće je vršiti i izravne potrage za teškim rezonancijama koje se raspadaju u dibozonska konačna stanja. U ovom radu predstavljena su dva važna rezultata mjerenja protonskih sudara CMS detektorom na LHC-u na energiji sustava centra mase √s = 7 TeV-a. Izmjeren je udarni presjek produkcije parova W i Z bozona čije je postojanje predviđeno unutar Standardnog modela. Također su prezentirani rezultati potrage za teškim rezonancijama, predviđenim unutar Tehnikolor modela i Sekvencijalnog standardnog modela, koje se raspadaju u WZ par te su postavljena ograničenja na predviđanja tih modela.