Interpretacija rezultata provedenog istraživanja, prikazana u ovom radu, opisuje i objašnjava promjene u okolišima taloženja na području delte rijeke Neretve kroz mlađi pleistocen i holocen, kao i utjecaj promjene razine mora na sedimentaciju i oblikovanje same delte. Na 38 uzoraka sedimenata iz jezgre DP (dubina 119 m) izvađene u deltnoj ravnici rijeke Neretve, napravljene su granulometrijske analize, koje pokazuju jasnu podijeljenost jezgre na dva dijela: gornji (plići) (0 - 30 m) i donji (dublji) (30 - 119 m). U donjem dijelu jezgre, dominantno se nalaze pjeskovito-šljunkoviti sedimenti, taloženi u aluvijalnim okolišima mlađeg pleistocena, kada je razina mora bila znatno niža od današnje. U gornjem dijelu jezgre, od 30 m dubine pa do površine, prevladava muljeviti sediment, koji odgovara taloženju u uvjetima nakon razdoblja posljednjeg glacijala, kada je more preplavilo nekadašnju neretvansku dolinu i stvorilo duboki estuarij. Rezultati kalcimetrije, provedene na uzorcima iz plićeg dijela jezgre (0 - 30 m), kreću se u rasponu od 31% - 54% i pokazuju taloženje u uvjetima miješano karbonatno-siliciklastičnog šelfa, kakvi danas vladaju u području istočnog dijela Jadranskog mora. S obzirom na veliku ekološku i ekonomsku važnost najznačajnije delte na obali Hrvatske, sustavno istraživanje evolucije delte rijeke Neretve i procesa koji se odvijaju u njoj mogli bi značajno doprinijeti njenoj zaštiti i očuvanju.