U ovom radu prezentirana su mjerenja svojstvenih frekvencija singleta i faktora dobrote za pet normalnih modova Zemlje, četiri fundamentalna moda 0S0, 0S2, 0S3, 0S4 i jedan viši harmonik 2S1. Normalni modovi Zemlje, zbog osjetljivosti na rotaciju, eliptičnost, lateralne heterogenosti i anizotropiju pod utjecajem su procesa razdvajanja, kada umjesto degenerirane frekvencije moda uočavamo njegovo razdvajanje na singlete. Za mjerenje svojstvenih frekvencija singleta modova korištena je autoregresijska metoda u frekvencijskoj domeni. Korištena je velika skupina podataka i po prvi put kombinirana su mjerenja gravimetra i seizmometra. Odnosno, ukupno je korišteno 113 gravimetara i seizmometara nakon 5 mega potresa iz 2004. (otočje Sumatra-Andaman, Indonezija), 2010. (Maule regija, Čile), 2011. (Tohoku, Japan), 2012. (Aceh, Indonezija) i 2015. (Illapel, Čile) godine, magnituda većih od 8, zabilježenih na 46 postaja u svijetu. Rezultati izračunatih svojstvenih frekvencija i faktora dobrote singleta mjerenih modova pokazuju dobro slaganje s prijašnjim radovima. Pogreške, koje su dobivene bootstrap eksperimentima, pokazale su se realističnima i konzistentnima. Takoder, očekivano mjerenja su ukazala na odstupanja vrijednosti svojstvenih frekvencija singleta od teorijskih vrijednosti definiranih modelom Zemlje PREM. To potvrduje činjenicu da korišteni model nije dovoljan za opis efekata koje opažamo na realnim podacima zbog Zemljine kompleksnosti. Iako je metoda dala zadovoljavajuće rezultate, osjetljiva je na nelinearnosti u vremenskim nizovima koje mogu prouzrokovati pristranost mjerenja.