Princip rada lasera (tj. stimuliranu emisiju) je predložio još Albert Einstein 1917. godine, ali prvi je laser izrađen tek 40-ak godina kasnije i radio je u području mikrovalova (MASER, C.H.Townes et al, 1953). Prvi helij-neonski laser koji je radio u kontinuiranom načinu rada i emitirao zračenje u infracrvenom području na 1,15 μm je napravio Ali Javan 1960. godine. Dvije godine kasnije postignuta je emisija svjetlosti u vidljivom području. Kao laserski medij u ovom laseru se koristi mješavina plinova helija i neona u izboju koji se pobuđuje pomoću visokonaponskog izvora. Pobuđeni atomi helija predaju energiju atomima neona tijekom sudara, a atomi neona se stimuliranom emisijom postepeno vraćaju u osnovno stanje. Medij se nalazi unutar optičkog rezonatora pomoću kojeg se postiže laserski efekt koji je moguć na nekoliko atomskih prijelaza. HeNe laser je poznat upravo zbog svojeg kontinuiranog zračenja u crvenom dijelu vidljivog spektra, na 632.8 nm. Zraka ostaje kolimirana i na velikim udaljenostima, pa se HeNe laser upotrebljava u raznim područjima, a očekivani vijek trajanja može biti čak i do 50 000 sati ovisno o veličini lasera. U ovom radu je opisan razvoj HeNe lasera, njegova građa, princip rada, te je prikazan primjer jednog školskog HeNe lasera.