Tijekom studija i u srednjoj školi Dopplerov efekt se obraduje i matematički opisuje za specifičan slučaj kad se izvor zvuka i opažač gibaju konstantnim relativnim brzinama. U ovom diplomskom radu će se pokušati opisati slučaj kad ta brzina nije konstantna, već se mijenja u vremenu. Konkretnije; razmotrit će se slučaj kad izvor zvuka jednoliko ubrzava, a opažač miruje. U skladu s tim pokušat će se teorijski predvidjeti kako se frekvencija koju registrira opažač mijenja za vrijeme ubrzavanja izvora zvuka, a zatim isto i eksperimentalno provjeriti te usporediti teorijsko predviđanje s dobivenim eksperimentalnim podacima. Pri eksperimentalnoj realizaciji je za uzrok jednoliko ubrzanog gibanja odabrana isključivo jedna sila, naime, gravitacijska sila. Budući da neke sile poput otpora zraka i sl. nisu mogle biti eksperimentalno eliminirane, akceleracija izvora zvuka nije mogla biti jednaka akceleraciji slobodnog pada, odnosno 9,81 m/s2, već je neizbježno morala biti nešto manja. Iz tog razloga se uz analizu zvuka provodila i analiza videozapisa akcelerirajućeg izvora zvuka, a iz koje je potom određena najvjerojatnija stvarna akceleracija izvora zvuka. Konačno, u ovom će se radu usporediti dobivene akceleracije izvora zvuka kao rezultati analiza videozapisa te zvučnog zapisa s pretpostavkom veće točnosti rezultata dobivenog analizom videozapisa te ocijeniti kakvoća analize Dopplerovog efekta za određivanje akceleracije jednoliko ubrzanog tijela.