Jedan od većih problema današnjice je onečišćenje voda teškim metalima. Teški metali su opasni zbog svoje postojanosti, visoke toksičnosti i sklonosti akumuliranju u okolišu. Tako je i željezo, iako je esencijalni metal, potencijalni toksin ako se njegova količina u organizmu poveća. Povećana akumulacija željeza u tkivu utječe na različite metaboličke puteve uključujući i metabolizam ugljikohidrata. U ovom istraživanju praćen je utjecaj željeza na sadržaj glikogena kao i histomorfološke promjene u tkivu jetre šarana (Cyprinus carpio L.) tijekom dugotrajne izloženosti (105 dana) maksimalno dopuštenoj koncentraciji željeza (Fe2+ i Fe3+) u vodi (1 mg∕L). Sadržaj glikogena u tkivu jetre dokazan je histokemijskom PAS reakcijom, a zatim analiziran svjetlosnim mikroskopom (Nikon Eclipse E600) i računalnim programom za morfometrijsku analizu mikroskopskih slika (Lucia G 4.80). Rezultati pokazuju da se tijekom izloženosti željezu sadržaj glikogena smanjuje kao posljedica okolišnog stresa uzrokovanog onečišćenjem teškim metalom. željezo je uzrokovalo i oštećenje stijenki krvnih žila te smanjenje veličine hepatocita. Iz dobivenih rezultata može se zaključiti da dugotrajna izloženost maksimalno dopuštenoj koncentraciji željeza u vodi može dovesti do značajnih histomorfoloških i biokemijskih promjena u jetri.