| Abstract | Tumori su nastali kao produkt djelovanja evolucije, odnosno prirodne selekcije na razini stanice, tzv. mikroevolucijom. U evolucijskoj povijesti prisutni su koliko i višestaničnost jer je ponekad, zbog raznih okolišnih uvjeta, nemoguće održavati i kontrolirati integritet kompleksnog sustava. Temelj homeostaze jest međustanična komunikacija. Ukoliko se nepravilnost unutar stanice prepozna pravovremeno, kontrolne toče obustavljaju daljnju diobu i odvode stanicu u apoptozu (programiranu staničnu smrt) ili senescenciju (prestanak dioba). Ukoliko stanice izbjegnu taj proces, postaju tumorske, s beskonačnim replikacijskim potencijalom. Kao i svaka stanica zahtijevaju opskrbu kisikom i hranjivim tvarima, kao i odvođenje otpadnih produkata metabolizma i faktora rasta, te uspostavljaju mrežu novih krvnih žila u svojoj okolini procesom angiogeneze. U takvim povoljnim uvjetima nastavljaju proliferirati i zauzimaju sve širi prostor svoje okoline, te započinju penetrirati dublje u tkivo ili čak migrirati putem krvnih žila na neko sasvim novo mjesto u organizmu. Oštećenja koja prepoznaju kontrolni putovi najčešće su oštećenja najvažnije stanične komponente, nasljedne upute. Stoga se na krajevima kromosoma nalaze zaštitni nukleoproteinski kompleksi koji održavaju stabilnost, a ujedno i čuvaju nasljednu uputu od delecije koja bi bila neizbježna tijekom svake diobe. Ipak, sustav telomera se, zbog svojstava DNA polimeraze i eukariotske replikacije općenito, svakom diobom skraćuje. Njihov gubitak može nanovo sintetizirati enzim telomeraza, koji je pak prisutan samo u tumorskim i embrionalnim stanicama. Alternativnim produljenjem telomera induciraju se prekarcinogenetske promjene jer se aktivira mehanizam fuzije, loma i ponovnog prespajanja kromosoma, što se manifestira kao genetska promjena. Proučavanje telomera, kao i tumora, aktualno je područje znanstvenog istraživanja, osobito zbog sve većeg udjela tumorskih bolesti u populaciji. U većini zamršenih mehanizama postoje tek naznake njihovog funkcioniranja, što otežava brzinu pronalaska potencijalnih, prijeko potrebnih lijekova. Izazov današnjeg doba jest istražiti ključne promjene u specifičnim funkcijama tumorskih stanica nastale kao rezultat evolucije svakog tumora zasebno, otkriti zajednička načela te primijeniti te spoznaje u dijagnostici i liječenju bolesti. |
| Abstract (english) | Organisms have evolved complex adaptations for survival under the natural laws. On the same way, tumors are product of microevolution among individual cells. In the evolutionary history, they were present at the same time when single-cells started to form multicellular organism from integrated complex tissues in order to preserve the homeostasis. Modified cells are recognized by diverse control mechanisms, which then induce apoptosis (programmed cell death) or senescence, absence of mitosis and DNA replication. If modified cells escape these mechanisms, they can form a part of a huge deregulated cell mass called tumor. Just like every other cell, they also require an oxygen, nutrition and revulsive system for toxic metabolic products and growth factors. They establish a blood vessels all round them by the process called angiogenesis. In favorable environment they start to penetrate deeper in the tissue, or even to migrate to some new tissues by blood, forming metastases. Chromosomes are protected with telomeres, a nucleoprotein specific repetitive complex at their edges. Because of the specific properties of eukaryotic transcription and the enzyme DNA polymerase, telomeres are shortening with every mitotic cycle. There is an enzyme called telomerase, with the ability to elongate shortened telomeres, but it is only present in embryonic and tumor cells. Alternative lengthening of telomeres carries the risk of genetic change called breakage-fusion-bridge cycle. Telomeres and tumors are in the focus of scientific research, especially because of the increasing incidence in our population. Finding a cure for tumors is a competitive field for scientists, but it is difficult to achieve it without their mutual communication and collaboration. |
