Ovaj rad pokazuje mogućnosti osmišljavanja projektne nastave koja povezuje znanja iz različitih područja kao što su matematika, fizika i programiranja s prirodnim pojavama. Uloga projektne nastave je upravo da se učenik stavi u središte nastavnog procesa te da ga se zainteresira za osnovnoškolsku i srednjoškolsku nastavu primjenjujući nova znanja na problemima iz svakodnevnog života. Odabrani problem u slučaju ovog rada je specifičan, to su prirodne pojave u kršu – špilje – za koje smo postavili pitanje imaju li prirodnu fraktalnost. Fraktalna dimenzija kao rezultat analize prirodne pojave je kvantitativni podatak koji može imati veliku važnost, ne samo radi utvrđivanja fraktalnosti (a time i kvantitativna mjera razine kompleksnosti) dane pojave već ona može biti indikator različitih geoloških, hidroloških i fizikalnih procesa koji su utjecali na razvoj špilja. Metoda se može primijeniti i na druge pojave u kršu poput mreže vodenih tokova, distribucije ponikvi itd. Nešto od toga je u svijetu publicirano u znanstvenoj literaturi pa uvođenjem učenika u tu tematiku zapravo ih uvodimo u aktualnu znanstvenu metodu, odnosno učimo ih neke od temeljnih koncepata znanstvenog istraživanja: izbor metode, izbor pojave koja se proučava, analiza i interpretacija. U tom kontekstu ovakav projektni zadatak može imati i širi okvir. Uloga ovog rada je i da nastavniku pokaže da znanstvena analiza kompleksnih pojava u prirodi ne mora biti toliko složena da ju uz odgovarajuće alate ne može predstaviti učeniku.