Zbog raznovrsne primjene u analitičkoj kemiji, medicini i drugim područjima znanosti kao i zbog jednostavnosti u pripremi polioksometalati su u zadnje vrijeme u sve većem središtu pozornosti kemičara. Po svojoj su strukturi poliatomni anioni opće formule: [MaXbOc]d-, pri čemu je M oznaka za metalni kation elementa prijelazne skupine (primjerice, molibden, volfram ili vanadij), O atom kisika, a X heteroatom (metal ili nemetal). Ovisno o uvjetima sinteze polioksometalati su karakteristični po širokom rasponu oksidacijskih stanja atoma koji ih izgrađuju. Pri tome, valja naglasiti da oksidacijska stanja mogu biti jednaka, ali i različita za isti atom. Polioksometalati posjeduju i zanimljive strukturne karakteristike pa su za proučavanje najzanimljiviji gigantski polioksometalati čiji oblik podsjeća na loptu ili kotač. Takve strukture posjeduju intramolekulske šupljine u koje mogu vrlo lako smjestiti molekule vode ili čak katione kalija, litija ili amonijaka. Iako se razlikuju, građa svih polioksometalata temelji se na sličnim garđevnim jedinicama, {(M)M5}, koje sudjeluju u povezivanju u složenije polioksometalate.