Infracrvena (IR) spektroskopija je instrumentna metoda koja se većinom koristi za strukturnu analizu molekula. Za što učinkovitiju primjenu ove metode, poznavanje njezinih mogućnosti i granica od odlučujućeg je značaja. Stoga su u prvom dijelu ovog rada objašnjene osnove infracrvene spektroskopije, koje uključuju teorijsku osnovicu, instrumentaciju i pripravu uzoraka za mjerenje te asignaciju IR spektra. U nastavku je opisana primjena IR spektroskopije pri strukturnoj analizi molekule glukoze, čiji je eksperimentalno izmjeren IR spektar detaljno asigniran i vibracijske vrpce uspoređene s vrpcama izračunatim metodom teorije funkcionala gustoće (engl. density functional theory, DFT). Zaključeno je da se rezultati DFT metode dobro slažu s eksperimentalnim podatcima te se stoga ta metoda može koristiti za točan i precizan izračun strukture molekule i njenog infracrvenog spektra. Glukoza je važna biomolekula koja ima vodeću ulogu u mnogim procesima važnima za život. Stoga je i konstantno praćenje količine glukoze u biološkim tekućinama od iznimne važnosti, posebice za osobe koje boluju od šećerne bolesti ili dijabetesa. Veliki je napredak ostvaren u razvoju i primjeni neinvazivnih metoda za određivanje glukoze u krvi, u koje se ubraja i infracrvena spektroskopija.