Iako su otkriveni prije više od 120 godina, potencijal tekućih kristala u industriji i tehnologiji uočen je tek 1970-ih kad je počela njihova primjena u LCD monitorima. Fluidnost tekućih kristala, uz istovremenu uređenost molekula, ključ su njihove bogate primjene. I danas su mnoga istraživanja supramolekulskih i sintetskih kemičara usmjerena prema sintezi novih materijala koji posjeduju fazu tekućih kristala te poboljšavanju njihovih svojstava. Relativno nedavno otkriće mogućnosti halogenskih veza, kao novih nekovalentnih interakcija, potaknulo je brojna istraživanja na tom području. Otkrivena je raznovrsna paleta novih oblika supramolekula koje pri određenoj temperaturi prelaze u tekući kristal. Prvi tekući kristali temeljeni na halogenskim vezama sintetizirani su početkom 2000-tih godina pomoću supramolekulskih polimera, a već 2004. godine napravljeno je proširenje na termotropne komplekse malih molekula. Većina tekućih kristala s halogenskom vezom dobivena je iz alkoksistilbazola* i uobičajenih donora halogenske veze.1 Visoka usmjerenost i prilagodljivost halogenske veze pokazala se izuzetno korisnom u proizvodnji fotoosjetljivih materijala. Molekule koje sadrže azobenzenski prsten pod utjecajem svjetla mijenjaju oblik iz trans izomera u cis izomer, mijenjajući i svoja svojstva. Njihovim povezivanjem s molekulama halogena u supramolekule, dobiven je prvi fotoosjetljivi tekući kristal. Pri tome, za razliku od drugih tipova simulacije, svjetlo ne zahtijeva fizički kontakt pa ne dolazi do mehaničkog oštećenja mezofaze. 2 Uvođenjem ionskih vrsta u konstrukciju tekućih kristala, ostvarene su brojne dodatne mogućnosti. Poboljšana je ionska vodljivost koja ima važnu primjenu u molekularnoj elektronici i uređajima za pohranu energije.2 Ionski tekući kristali mogu se dobiti iz 1-alkil-3-metilimidazol jodida i jodoperfluorooktana (ili jodoperfluorodekana) u omjeru 1:2. *stilbazol je 1-metil-4-stirilpiridin. Organske soli stilbazola su nelinearni optički kristali