U diplomskom radu istraživane su geokemijske značajke siliciklastičnog detritusa miješanih karbonatno-siliciklastičnih pijesaka pleistocenske starosti s otoka Hvara, Visa, Mljeta, Korčule, Lastova i Lopuda te poluotoka Pelješca i triju recentnih pijesaka s ušća rijeke Cetine, Neretve i Drima. Prema dijagramima baziranim na sadržaju glavnih elemenata, pleistocenski pijesci s otoka Lopuda, Visa i Korčule te poluotoka Pelješca, kao i oni s ušća Neretve i Drima klasificirani su kao litični areniti. Pijesci s otoka Mljeta, Lastova i Hvara odgovaraju subarkozama, a pijesak s ušća rijeke Cetine sublitoarenitu. Izvorišne stijene siliciklastičnog detritusa najvećim su dijelom bile kvarcne sedimentne stijene, a manjim dijelom neutralne ili mafitne magmatske stijene. Rekonstrukcije geotektonskog položaja izvorišnog područja analiziranih pijesaka nisu se pokazale pouzdanima jer siliciklastični detritus prema sadržaju glavnih elemenata potječe s pasivnog kontinentskog ruba ili je projiciran izvan polja dijagrama, dok prema sadržaju elemenata u tragovima vuče porijeklo s kontinentskog ili oceanskog otočnog luka. Na temelju odnosa K/Ba i K/Rb utvrđeno je da rijeka Paleocetina nije bila izvor siliciklastičnog detritusa analiziranih pleistocenskih pijesaka. Paleoneretva je najvjerojatnije donosila detritus istaložen na Hvaru, Visu, Lastovu i Pelješcu, a Paleodrim na Korčuli i Mljetu, dok je detritus s Lopuda mogao biti donesen objema spomenutim paleorijekama.