U okviru ovog rada razvijen je teorijski formalizam za opis nuklearnih procesa slabog međudjelovanja koji se odvijaju u unutrašnjosti zvijezde u fazi koja prethodi eksploziji supernove. Proučavali smo proces uhvata elektrona na atomskim jezgrama koji je posebice važan za dinamiku kolapsa zvijezde. Naime, degenerirani elektronski plin pruža protutežu gravitacijskoj sili. Reakcijama uhvata elektrona smanjuje se broj elektrona, a time i tlak koji može proizvesti degenerirani elektronski plin, te također dolazi do povećanja broja neutrona u jezgrama. Za opis osnovnog stanja jezgara koristimo relativističku teoriju srednjeg polja na konačnoj temperaturi, sa uključenim korelacijama sparivanja nukleona. Istražili smo doprinose konačne temperature i korelacija sparivanja na svojstva jezgara i nuklearnih procesa u kojima te jezgre sudjeluju, u rasponu temperatura od T = 0 MeV do T ~ 2 MeV. Unutar tog raspona temperatura događa se fazni prijelaz nuklearnih jezgara iz supratekućeg u normalno stanje, a gornja granica se nalazi ispod temperature pri kojoj doprinosi nukleonskog plina postaju značajni. Relevantne nuklearne prijelaze opisujemo u okviru relativističke kvazičestične aproksimacije slučajne faze koja je razvijena za slučaj konačne temperature. Ujedinjavanjem modela za opis nuklearnog osnovnog stanja, relevantnih nuklearnih prijelaza i udarnih presjeka za uhvat elektrona, uspostavili smo jedinstveni teorijski okvir za istraživanje stopa uhvata elektrona na jezgrama koje su zastupljene u unutrašnjosti zvijezde, u uvjetima koji prethode eksploziji supernove.