Stanica je osnovna funkcionalna jedinica živih bića. Omeđena je staničnom membranom koja ima asimetričnu raspodjelu fosfolipida. Stanična smrt važna je za normalnu funkciju organizma. Nekroza i apoptoza su programirane stanične smrti. Prema mehanizmu nastanka apoptoza se dijeli na intrinzični i ekstrinzičnu. Jedan od krajnjih ciljeva apoptoze jest prebacivanje fosfatidilserina s unutarnjeg na vanjski sloj stanične membrane. Taj proces odvija se pomoći tri skupine transmembranskih proteina - skramblaze ovisne o kalciju (TMEM16F), skramblaze ovisne o kaspazama (Xkr) te flipaza ovisnih o kalciju i kaspazama (ATP11A i ATP11C). TMEM16F veže dva iona kalcija čime postaje aktivna te dolazi do prijenosa lipida i iona. Xkr nije aktivna u nativnom stanju, već nakon djelovanja kaspaze stvara heterotetramere s neuroplastinom i basaginom te u tom obliku vjerojatno djeluje kao skramblaza. ATP11 proteini su konstitucijski aktivni te prebacuju fosfatidilserin s vanjskog sloja membrane u unutarnji sloj. Flipaza je inhibirana cijepanjem kaspazom i porastom intracelularne razine kalcijevih iona tijekom apoptoze stoga fosfatidilserin ostaje eksprimiran na vanjskom sloju stanične membrane. Ekspersijom fosfatidilserina stanica šalje "eat me" signal fagocitima. Signal prepoznaju protein T limfocita za imunoglobulin i mucin 4 (TIM4) s IgV domenom, globulin mliječne masti EGF faktor rasta 8 (MFG-E8) te aneksini 1 i 2. Ova istraživanja imaju važnu ulogu u biomedicinskim znanostima i razvoju lijekova. Otkriveno je da virus HIV-a koristi prekomjernu eksperiju fosfatidilserina kako bi ušao u limfocite. Također, tumorska vaskularna mreža na endotelu ima povećanu ekspresiju fosfatidilserina. Ova bi otkrića mogla biti prvi korak k razvoju ciljane terapije za HIV i tumore.