Abstract | Neracionalna organizacija prostora predstavlja velik problem i izazov za prostorne planere. Kako bi riješili taj problem, prostorni planeri se služe različitim skupovima metoda i tehnika među koje spada i prostorna optimizacija. Predmet rada je primijeniti metode i tehnike prostorne optimizacije u reorganizaciji funkcionalno-prostorne strukture Grada Rijeke. Cilj je predstaviti prostornu optimizaciju kao skup tehnika i metoda kojima se nastoji postići racionalna alokacija funkcionalnih zona čime se postiže veća dostupnost gradskih funkcija, to jest kvalitetnija funkcionalno-prostorna struktura, a sve to uz minimalne financijske troškove i na maksimalno ekološki prihvatljiv način. Kako bi se to postiglo formirani su model alokacije (simulira stanje funkcionalno-prostorne strukture Grada Rijeke 2050. godine nakon provedbe prostorna optimizacija), i model promjene (predviđa stanje funkcionalno-prostorne strukture Grada Rijeke 2050. godine u slučaju da ne dođe do prostorne optimizacije ). Usporedba rezultata dana je u obliku dva različita scenarija pri čemu scenarij koji sadrži prostornu optimizacijom ukazuje na bolju kompaktnost i raznovrsnost funkcionalnih zona, odnosno funkcionalno-prostorne strukture nego scenarij koji ne sadrži prostornu optimizaciju. Metode korištene u radu su više-agentni sustavi, genetski algoritmi, optimizacija kolonijom mrava, analize u GIS-u, terenski rad, metoda deskripcije, metoda analogije, matematičko modeliranje, metoda scenarija, ćelijski automati, umjetne neuronske mreže, troškovna metoda procjene nekretnina, statističke i geostatističke analize te metode krajobrazne metrike. |
Abstract (english) | Irrational spatial organization is a major problem and challenge for spatial planners. To solve this problem, spatial planners use different sets of methods and techniques, including spatial optimization. The subject of this paper is to apply methods and techniques of spatial optimization in the reorganization of the functional-spatial structure of the City of Rijeka. The aim is to present spatial optimization as a set of techniques and methods that seek to achieve rational allocation of functional zones, thereby achieving greater accessibility of urban functions, that is, a better functional-spatial structure, all with minimal financial costs and in the most environmentally friendly manner. In order to achieve this, an allocation model (simulating the state of the functional-spatial structure of the City of Rijeka in 2050 after spatial optimization), and a model of change ( predicts the state of the functional-spatial structure City of Rijeka in 2050 in case there is no spatial optimization) were formed. The comparison of the results is in the form of two different scenarios, with the scenario containing spatial optimization indicating better compactness and diversity of functional zones, that is, functional-spatial structure than the scenario containing no spatial optimization. The methods used in the work are multi-agent systems, genetic algorithms, ant colony optimization, GIS analysis, fieldwork, descriptive method, analogy method, mathematical modelling, scenario method, cellular automata, artificial neural networks, real estate costing method, statistical and geostatistical analysis and methods of landscape metric. |