Tautomerija je vrlo raširena u organskoj kemiji i biokemiji. Najčešća vrsta tautomerije je ona u kojoj dolazi do pomaka vodika s kiselog centra u molekuli na bazični, dok se u isto vrijeme π-elektroni premještaju u suprotnom smjeru. Takva reakcija tautomerizacije naziva se prototropija te je temelj određenih mehanizama i u biološkom svijetu. Podvrste prototropije važne za ovaj rad su: keto-enolna, enamin-imin i laktam-laktim tautomerija. Na primjeru tih reakcija objašnjena je ravnoteža para tautomera, koji oblik će biti zastupljeniji i uzrok pojedinog efekta na tu zastupljenost. Pojave koje utječu na pomak ravnotežnog stanja su aromatičnost, stvaranje unutar- i međumolekulskih vodikovih veza, interakcije aprotičnih i protičnih otapala različite polarnosti te odbijanja slobodnih elektronskih parova i dipol-dipol interakcije. Razumijevanje raznih utjecaja na tautomernu ravnotežu vrlo je važno kako bi se uspjelo što bolje simulirati biološke mehanizme i otkrile pogodnosti takve brze promjene konfiguracije u raznim bioaminima, aminokiselinama, prostetičkim skupinama, lijekovima i ostalim bioaktivnim tvarima.