Od mnoštva poznatih reakcija koje se odvijaju u otopini samo je nekolicina proučena i u plinskoj fazi, unatoč činjenici da su u plinskoj fazi njihovi mehanizmi najčešće jednostavniji. Učestala potreba za provođenjem reakcija u prisutnosti više ili manje nereaktivnog otapala vuče za sobom dva problema. Kemijska reakcija ovisi o većem broju varijabli nego u plinskoj fazi, te, s obzirom da je tekuće agregatno stanje nedovoljno istraženo, eksperimentalni podaci se mogu samo kvalitativno interpretirati. S druge strane, interakcije u otopini su znatno snažnije i varijabilnije nego u plinovitoj fazi, što daje razne mogućnosti za utjecaj na svojstva i reaktivnosti otopljenih tvari. Imajući to na umu, prije provođenja neke reakcije kemičar mora razmotriti reakcijske parametre, medij, aparaturu i posuđe koje će koristiti, i odgovarajuću temperaturu pri kojoj će se reakcija provoditi. Jedna od najbitnijih odluka koja može utjecati na uspješnost reakcije je odabir odgovarajućeg otapala. Saznanje da otapalo utječe na kemijsku reaktivnost poznata je više od jednog stoljeća, te sposobnost otapala da promjeni brzinu, mehanizam i kemijsku ravnotežu neke reakcije je dovela do toga da se reakcije normalno provode u više od tristotinjak čistih otapala, i još većem broju njihovih smjesa. Razlog tome su različiti utjecaji, od intermolekulskih interakcija, preko svojstava otapala (poput polarnosti, protičnosti, permitivnosti) do samih reakcija između otopljene tvari i otapala. Zato je potrebno, pored intuicije stečene iskustvom, razumijeti neke osnovne pojmove i principe ponašanja tvari u otopinama kako bi se moglo snaći u mnoštvu izbora i odabrati najbolji medij za željenu reakciju. U ovom radu će biti ukratko objašnjene inter- i intramolekulske interakcije potrebne za razumijevanje utjecaja otapala, te načini na koje otapalo može utjecati na kemijsku reakciju, s težištem na utjecaju na brzinu kemijske reakcije i mehanizam.