Tijekom stanične diobe, sestrinske kromatide razdvajaju se formiranjem metafaznog vretena, bipolarne molekularne makrostrukture samosastavljene od mikrotubula i pridruženih proteina. Trenutačno su u modelima metafaznog vretena opisane tri vrste mikrotubula: kinetohorni, interpolarni i astralni. U ovom radu analizirana su antiparalelna nekinetohorna vlakna mikrotubula koja se nalaze odmah ispod sestrinskih kinetohornih parova, a nazvana su premošćujuća vlakna. Primjenom fluorescentne mikroskopije živih stanica, pokazao sam da je ova struktura prisutna u različito obilježenim HeLa i Ptk1 stanicama, i to s različitim brojem mikrotubula u svakoj liniji. Također, analiziran je odgovor vanjskoga kinetohornog vlakna na lasersku ablaciju u staničnoj liniji Ptk1. Uočio sam zajedničku putanju kinetohornih vlakana, kinetohora i premoščujućih vlakana prema van što ukazuje na lateralnu povezanost između kinetohornih i premošćujućih vlakana. Također, pokazao sam da se udaljenost između kinetohora smanjuje nakon ablacije i da razina smanjivanja obrnuto korelira s udaljenošću mjesta ablacije od kinetohore. Dodatno, pokazao sam da se vanjski element vretena izravnava nakon ablacije, i to najbrže i najviše u liniji s najdebljim premošćujućim vlaknom, što ukazuje da su ta dva parametra korelirana. Konačno, usporedio sam neke od rezultata s predikcijama teorijskog modela, kako bih pokazao njegovu robusnost koristeći neke eksperimentalne podatke kao ulazne parametre. Dobiveni rezultati govore da su premošćujuća vlakna važna strukturalna komponenta koja ima ulogu u ravnoteži sila kompresije i tenzije u metafaznom vretenu.