U radu je opisana Smith-Wilsonova metoda dobivanja vremenske strukture bezrizičnih kamatnih stopa koju društva za osiguranje koriste prilikom izračuna tehničkih pričuva u okviru regulative Solventnost II. Metoda se temelji na informacijama o stopama razmjene ili državnim obveznicama s dubokih, likvidnih i transparentnih financijskih tržišta, a za početne parametre koristi krajnju terminsku stopu te parametar koji određuje brzinu konvergencije prema krajnjoj terminskoj stopi. Cilj metode je definirati funkciju sadašnje vrijednosti za svaku godinu dospijeća, iz čega proizlaze spot kamatne stope odnosno pripadni diskontni faktori. Navedenom se metodom provodi i interpolacija bezrizičnih kamatnih stopa, koje u praksi nisu dostupne za svaku godinu dospijeća do posljednje likvidne točke, i ekstrapolacija bezrizičnih kamatnih stopa nakon posljednje likvidne točke. Uz krivulju bezrizičnih kamatnih stopa društva za osiguranje prilikom izračuna tehničkih pričuva prema Solventnosti II koriste i mnoge druge pretpostavke temeljene na iskustvu, a sve u svrhu što realnije procjene osigurateljnih pričuva. Neovisno o regulativi Solventnost II, društva za osiguranje su i dalje u zakonskoj obvezi računati tehničke pričuve prema računovodstvenim propisima za potrebe financijskog izvještavanja, a ove pričuve ujedno predstavljaju zakonske pričuve za čije pokriće društva moraju imati odgovarajuću imovinu.