Ozon je plin koji je prisutan u Zemljinoj atmosferi i alotropska je modifikacija kisika, molekulske formule O3. Većim dijelom je smješten u vrlo visokim slojevima atmosfere poput stratosfere (12-50 km visine) gdje se nalazi približno 90% ozona. Ostatak ozona nalazi se u nižim slojevima atmosfere. Funkcija ovakve molekule kisika je zaštitna. Ozon sprječava da štetno sunčevoultraljubičasto zračenje dopre do Zemlje i naruši život na njoj. Postupno nestajanje ozonskog omotača - stvaranje ozonske rupe, važna tema o kojoj će se govoriti u ovom radu. Ozonska rupa se odnosi na dijelove stratosfere u kojima je došlo do znatnog stanjivanja ozonskog omotača. Smanjivanje koncentracije ozona uočene su iznad mnogih regija, ali najveće smanjivanje ozonskog sloja uočeno je iznad Antarktika. Opadanje razine ozona započelo je 80-ih godina 20. stoljeća. Postoje mnogi uzročnici razgrađivanja ozona. Neki od njih su slobodni radikali i spojevi koji su već prisutni u prirodi, ali većina njih je nastala kao posljedica čovjekovog djelovanja. Oni djeluju kao katalizatori u kemijskim reakcijama ozona. Danas se glavnim uzročnicima razgrađivanja ozona smatraju klorofluorougljikovodici - freoni. U prošlosti su se masovno upotrebljavali unutar rashladnih uređaja i kao potisni plinovi unutar sprejeva, a danas je njihova upotreba zabranjena. Iako se ozonski omotač može obnoviti, potrebno je puno više učiniti kako bi ozonske rupe nestale. Prekid emisije štetnih plinova prvi je korak ka obnovi ozonskog omotača. Čak i uz prestanak daljnjeg zagađenja i ispuštanja štetnih plinova potrebna su desetljeća da se ozon vrati u prvobitno stanje. Smatra se da bi do 2040. godine koncentracija klorofluorougljikovodika mogla ponovno poprimiti one vrijednosti koje je imala u prvim godinama kada je uočeno nestajanje ozona.