Dugo se smatralo da su kristali krte i neelastične tvari koje pod utjecajem vanjskog podražaja pucaju, međutim posljednjih se godina otkriva sve veći broj kristala koji pod utjecajem takvih vanjskih podražaja daju drugačije mehaničke odzive. Na molekulskoj razini, pokretljivost takvih dinamičnih kristala proizlazi iz faznih promjena ili kemijskih reakcija uzrokovanih mehaničkim, svjetlosnim ili pak toplinskim vanjskim podražajem. Odziv molekulskih kristala na vanjski podražaj ponajviše ovisi o njihovoj molekulskoj i kristalnoj strukturi te prirodi, smjeru i brzini primjene vanjskog podražaja. Makroskopski se efekti mogu manifestirati na dva načina, kao spora (reverzibilna ili ireverzibilna) deformacija ili kao brza, ireverzibilna gotovo trenutna promjena koju često prati raspadanje samog kristala. Dosadašnja primjena ovakvih kristala većinom je isključivo fokusirana na one sa sporom deformacijom, poput savijanja ili uvijanja, te se koriste kao fleksibilni materijali s drugim poželjnim svojstvima (npr. svojstvo feroelektričnosti), dok se kod kristala s brzom deformacijom pokazuje potencijal za primjenu u uređajima osjetljivih na promjene tlaka ili temperature. Iako se danas već može pružiti objašnjenje za molekulske procese koji vode do povezanih dinamičkih pojava, kvantifikaciju njihove kinetike te procjenu i predviđanje njihovih mehanički odziva tek treba utvrditi. Iskorištavanje potencijala ovih materijala da brzo i učinkovito prevode toplinu ili svjetlost u kinetičku energiju pokazuje važnost daljnjeg istraživanja ove vrste kristala kao novih materijala.