Koordinacijski polimeri su koordinacijski spojevi koji stvaraju beskonačnu mrežu koja se može definirati u jednoj, dvije ili tri dimenzije. Građeni su od metalnih iona ili metalnih klastera koji su povezani ligandima organskog ili anorganskog podrijetla. Poseban razred koordinacijskih polimera predstavljaju metalo-organske mreže koje su uz metalne ione ili klastere građene i od organskih polidentatnih liganada. Koordinacijski spojevi često se, na vrlo jednostavan način mogu pripaviti raznim sintetskim metodama, od kojih su najčešće klasična otopinska sinteza te, u posljednje vrijeme sve popularnija, mehanokemijska sinteza koja je jedna od glavnih preparativnih metoda u tzv. „zelene kemije“. Strukture tako priređenih koordinacijskih spojeva, naročito metalo-organskih mreža (MOF) često su porozne, što znači da mogu ostvarivati niz interakcija s drugim molekulama i u svoje šupljjine primati molekule 'goste', te upravo zbog tog svojstva nalaze i svoju veliku primjenu i u znanosti i u industriji u ulozi (heterogenih) katalizatora, adsorbensa za različite plinove (posebice metana i vodika) te u posljednje vrijeme kao „kristalne spužve“. Nadalje, pokazano je da kristali koordinacijskih spojeva mogu pokazivati jako zanimljiva i fascinantna fleksibilna svojstva. Iako su određene metalo-organske mreže već danas našle svoju primjenu u različitim područjima znanosti, ali i u industriji, daljnjim istraživanjima će njihova upotreba zasigurno biti i veća nego danas.