Razvojem proteomike i genomike postalo je jasnije da su stanični procesi sačinjeni od velikog broja molekula koje mogu sudjelovati u više različitih procesa. Iz tog razloga su se istraživanja počela okretati od proučavanja zasebnih molekula k proučavanju čitavih mreža staničnih signalnih puteva. Teorija mreža je iznjedrila zaključak da su arhitektonski elementi svih kompleksnih mreža slični, bilo da je riječ o biološkim sustavima, tehnologiji ili društvenim mrežama. Takva univerzalnost je temelj ideje da su sve složene mreže vođene istim pravilima. Zahvaljujući ovoj ideji znanstvenici su počeli uočavati pravila koja reguliraju računalne mreže i u signalnim sustavima u stanici. Osnovnu jedinicu složene signalne mreže tj. čvorišta predstavljaju molekule, a usporedive su s logičkim sklopovima koji čine najosnovnije jedinice računala. Ovaj rad preko teorije logičkih sklopova objašnjava osnovne principe po kojima funkcioniraju već opisani signalni putevi, a koji su primjenjivi i prilikom opisivanja još uvijek neopisanih sustava te navodi moguće primjene ove teorije u području biotehnologije razvojem staničnih linija E. coli koje pokazauju dugoročno pamćenje, u ekologiji prilikom dizajniranja bakterija koje mogu detektirati okolišno onečišćenje i u medicini gdje mogu pomoći u selektivnom uklanjanju malignih stanica.