Hückelova metoda je jedna od najjednostavnijih kvantno-kemijskih metoda za predviđanje energijskih razina konjugiranih sustava. Iako nije prikladna za točno određivanje energijskih razina, dovoljno je jednostavna da se često koristi kao model za poučavanje. Möbius-Hückelova teorija proširuje koncept na sve cikličke sustave s parnim brojem elektrona. Teorija razlikuje dvije vrste sustava: Hückelove i Möbiusove. Hückelovi sustavi imaju paran broj promjena predznaka u cikličkom sustavo orbitala (najčešće 0), a Möbiusovi imaju neparan broj. Zbog načina punjenja orbitala, Hückelovi sustavi su prefirani kada u sustavu ima 4N+2 elektrona, a Möbiusovi kada ima 4N elektrona. Nakon opisa Möbius-Hückelove teorije slijedi niz konkretnih primjera primjene, prvo na modeliranju konkretnih molekula počevši od jednostavnijih sustava: trismetilenmetanskog radikala te ciklopropana, a zatim barelen i alen koji su nešto kompleksniji. Opise molekula slijede primjeri korištenja Möbius-Hückelove teorije na strukturama prijelaznih stanja organokemijskih reakcija. Kratko se razmatra dimerizacija etena, a onda se prelazi na predviđanje stereospecifičnosti elektrocikličke reakcije ciklizacije konjugiranih poliena. Möbius-Hückelova teorija se može koristiti i za nešto kompleksnije sustave, primjerice reakcije alkinā s cikloheksa-1,4-dienom. Na kraju je kratka diskusija o granicama teorije i nepostojanju iznimaka.