Živimo u svijetu polimera, kako onih prirodnih (biopolimeri) koje proizvode biljke, životinje ili pak nastaju u našem organizmu, tako i onih sintetičkih bez kojih nam svakodnevni život nezamisliv. Biopolimerima se ljudi koriste od davnina, primjerice izrađuju razne predmete od drveta (celuloza), kože ili krzna (polimeri aminokiselina). Ovdje će biti riječi o sintetičkim polimerima koji su u naše živote ušli, isprva uglavnom slučajnim otkrićima, prije 100-njak godina i napravili pravu revoluciju. Polimeri, prirodni i sintetički, su makromolekule građene od manjih podjedinica koje se nazivaju monomeri. Sintetičke polimere dalje možemo podijeliti na organske, anorganske i mješovite polimere. S kemijskog stanovišta sintetičke organske polimere, koji su tema ovog rada, dobivamo različitim reakcijama i mehanizmima te prema tome razlikujemo dvije velike skupine, adicijske i kondenzacijske polimere. Jedinstvena fizikalna i mehanička svojstva polimera kao materijala koji se koriste u svim područjima života posljedica su njihove strukture i ovise o monomeru od kojeg je polimer sastavljen. Zbog njihovih strukturnih razlika, svaki polimer se može analizirati različitim metodama. Ovaj rad opisuje procese i mehanizme kojima nastaju sintetički organski polimeri te opisuje pripravu i upotrebu nekih od najvažnijih i najkorištenijih sintetičkih organskih polimera.