Začini su tvari koje oplemenjuju hranu, poboljšavaju joj okus i daju aromu. Osim u kulinarske svrhe, začini se koriste i u medicini te kozmetičkoj industriji. U svom sastavu sadrže mnoge nutrijente koji dokazano povoljno utječu na ljudsko zdravlje. Primjerice, pomažu pri tegobama s probavom, pročišćavaju dišne puteve osobito pri problemima uzrokovanim bronhitisom ili astmom, te snižavaju udio kolesterola i šećera u krvi. Svi začini sadrže karakteristična eterična ulja, alkaloide, proteine i mnoge druge nutrijente u raznim udjelima primjerice K, Ca, Fe, Mn, P, ali i teške metale kao što su Cd i Pb čije nakupljanje u organizmu može dovesti do zdravstvenih problema. Za autentičnost i ispravnost začina koji se svakodnevno konzumiraju koriste se različite analitičke metode. Začini mogu biti kontaminirani metalima u procesu rasta, sušenja, usitnjavanja ili za vrijeme pakiranja, a drugi problem je podrijetlo koje često može biti neistinito navedeno u svrhu postizanja bolje cijene. U tu svrhu često se provodi metoda kemijskog određivanja karakterističnih sastojaka (engl. elemental fingerprinting). Uz pomoć navedene metode, na temelju analize uzoraka utvrđuje se podrijetlo začina, a analizom tla i na koji se način uzgajao. Atomska emisijska spektrometrija uz induktivno spregnutu plazmu (ICP-AES) i spektrometrija masa uz induktivno spregnutu plazmu (ICP-MS) su analitičke metode koje se najčešće koriste za analizu sadržaja elemenata u začinima. Elementna analiza se provodi u svrhu određivanja nutritivne vrijednosti začina, ali i onečišćenja uzorka teškim metalima. U okviru ovog rada dan je pregled rezultata istraživanja elementnog sastava navedenim metodama najčešće korištenih začina: crni papar, češnjak, kumin, korijander, anis, crnjika, senf, piskavica, kim, klinčić i drugi.