Deoksiribonukleinska kiselina ili DNA je molekula za pohranu genetičke informacije. Sastavljena je od okosnice koju čini veza šećer –fosfat, a svaka molekula šećera veže na sebe po jednu od četiri baze: adenin (A), citozin (C), timin (T) i gvanin (G). Specifičan redoslijed baza daje jedinstvenu genetičku informaciju koja se prenosi na potomke. Trodimenzionalna struktura dvolančane uzvojnice predložena je 1953. godine, a predložili su je James Watson i Francis Crick. Razdvajanjem lanaca, svaki od dva lanca postaje kalup za sintezu novog komplementarnog lanca. Putem replikacije genetička informacija se prenose na potomke. Mikrokimerizmom nazivamo prisutnost stranog materijala u tijelu majke ili fetusa. Pod stranim materijalom smatra se sve što nije sastavni dio majke ili fetusa, nego tamo dospijeva tokom trudnoće posteljičnim putem. Interes za ovu temu pojavio se krajem 19. stoljeća kada je Georg Schmorl uočio materijal fetusa u tkivu žena koje su umrle od preeklampsije. Postoji više vrsta mikrokimerizma, ali najviše istraživan je majčin i fetalni mikrokimerizam Majčin mikrokimerizam (MMC) je prisutnost majčinih stanica u muškom fetusu koje putem posteljice dospijevaju u njega. Zbog dvosmjerne razmjene tvari preko posteljice osim majčinih stanica prenose se i muške fetalne stanice u tijelo majke. Kao posljedica ovoga prijenosa kod majke, koja inače ima XX spolni par kromosoma, javlja se i XY spolni par kromosoma te takav fenomen nazivamo fetalni mikrokimerizam (FMC). Posljedice fetalnog mikrokimerizma mogu biti pozitivne i negativne. Neke od pozitivnih posljedica su obnavljanje tkiva u jetri, potiskivanje autoimunih bolesti kao je reumatski artritis, dok se negativne odnose na povećan broj autoimunih bolesti kao što su sistemska skleroza (SSC).