Postojanje cijanobakterija koje stvaraju kisik,nije bilo dovoljno za stvaranje atmosfere bogate kisikom. Prije tektonske stabilnosti koja je postignuta prije 2.5 miljardi godina,iako su cijanobakterije stvarale kisik,njegovo nakupljanje u atmosferu je bilo spriječeno,kako zbog redukcije kisika pri spajanju sa plinovima iz podvodnih vulkana tako i smanjenjem broja samih cijanobakterija zbog toksičnosti kisika koji je nastao reakcijom sa reduciranim željezom. Više čimbenika se moralo podudarati,da bi se kisik konačno mogao podići do atmosfere u znatnim količinama. S obzirom da se sve to dogodilo prije 2-3 miljarde godina,znanstvenici mogu samo nagađati,sa danim podacima uzetim iz prirode,što je dovelo do podizanja razine kisika. Zasad,teorija koja se uzima kao temelj je da je tektonska stabilnost,postignuta prije 2.5 miljardi godina,te povećanje broja terestričkih vulkana omogućilo cijanobakterijama, koje su postojale i miljunima godina prije stabilizacije,da stvaraju kisik koji nije bio toksičan za njih te samim time,povećanje razine kisika u atmosferi.Taj događaj je poznat pod nazivom Veliki Oksidacijski Događaj i počeo je prije 2.45 miljardi godina.Veći broj nadvodnih vulkana smanjio je redukciju kisika u reakcijama s vulkanskim plinovima,te je smanjio količinu reduciranog željeza i na taj način omogućio rast i povećanje broja cijanobakterija. Vulkani su prisutni na Zemlji još iz daleke prošlosti,gdje su igrali bitnu ulogu u kreaciji današnje atmosfere. No, i danas vulkani nastavljaju svoj utjecaj,kako na klimu Zemlje tako i na njenu geografiju. Vulkanskim erupcijama izbacuju se ogromne količine vulkanskih plinova u atmosferu,od kojih u većim količinama su sulfatni spojevi poput H2S i SO2. Utjecaj sulfatnih spojeva u atmosferi je velik. Reakcijom s vodom u atmosferi stvaraju se sulfatni aerosoli,koji kad se nađu unutar oblaka(najčešće cirusnog oblaka) povećavaju albedo(refleksiju),tj smanjuju dolazno Sunčevo zračenje i tako efektivno hlade Zemlju. Ovisno o količini izbačenih sulfatnih spojeva,hlađenje može biti lokalno ili globalno. Ali utjecaj vulkana ipak nije samo na klimu već i na geografiju te biologiju Zemlje.Stvaranje kiselih kiša,također potaknuto vulkanskim plinovima,oštećuje i mijenja biljni i životinjski svijet. Erupcije vulkana,osobito većih vulkana,popraćene su snažnim potresima. Najbolji primjer toga je erupcija Krakatoe u Indoneziji,čija je erupcija uzrokovala potres koji se osjetio sve do Južne Afrike,a sam otok se raspao i većim dijelom je sad ispod razine mora.Brojne druge erupcije pomogle su u oblikovanju Zemljine površine kakvu danas imamo. Iz svih ovih podataka,bilo iz Zemljine daleke prošlosti ili od prije par godina,jedna stvar je sigurna. Vulkanski utjecaj na oblikovanje Zemljine atmosfere,geografije, a samim time i evolucijom života,je ogroman i nikako se ne može zanemariti. Vulkani će i dalje nastaviti utjecati na klimu,a samim time i na nas.