Rad obrađuje globalni problem agresivnog poreznog planiranja. Pojam označava planiranje kompanija kojem je cilj smanjiti poreznu obvezu, često i mimo zakona. Ta strategija sa sobom često nosi zakonski rubne prakse te time ugrožava temeljna pravila tržišnog natjecanja. U radu se također ističu globalne tendencije u poreznoj politici, a koje se oblikuju na određene načine radi poticanja investicija. Pri tome se daje važnost poreznoj konkurenciju sa posebnostima na jedinstvenom tržištu te učincima koje takva konkurencija stvara. Tijekom cijelog rada se naglašavaju posljedice koje stvara agresivno porezno planiranje kao kršenje pravila tržišnog natjecanja Europske unije, znatni gubitak javnih prihoda koji se inače mogu skupiti oporezivanjem te snižavanje već niskog poreznog morala. Zatim rad objašnjava pravne te financijske instrumente kojima se trgovačka društva često koriste radi smanjenja porezne obveze, a to su manipuliranje kamatama, transferne cijene, iskorištavanje hibridnih neusklađenosti te svih prednosti između različitih poreznih jurisdikcija kao primjerice treaty shopping. Nakon toga objašnjava se uloga Europske unije i borba protiv takve opasne prakse te se navode napori koji su se dosada istaknuli te bi uskoro zajedno trebali postati vrlo moćni alat u borbi protiv ovog „quasi poduzetništva“. Jedno od takvih alata je Anti Tax Avodiance Directive. Cilj Direktive je zatvoriti postojeće pravne praznine, uspostaviti pravila za koncerne koji zapravo najviše agresivno planiraju svoju poreznu politiku, te u konačnici stati na kraj ovoj nezdravoj praksi. Cijeli rad kroz razne primjere približava ovaj kompleksni globalni problem kojim se fiskalna politika svake države mora nositi. U konačnici se iznosi hrvatska politika oporezivanja te zadnja porezna reforma Vlade Andreja Plenkovića. Pri tom se naglasak stavlja na (ne)privlačnost Republike Hrvatske za ozbiljne investicije u kontekstu fiskalne politike.