Autorsko pravo sastavnica je privatnog prava i uređuje te pruža zaštitu autorima raznih originalnih intelektualnih tvorevina. Pretpostavke autorskopravne zaštite različite su od države do države, ali u osnovici su da se radi o djelu, da je to djelo individualna originalna autorova tvorevina i da je ono djelo s književnog, znanstvenog ili umjetničkog područja. Originalnost je jedna od pretpostavki autorskopravne zaštite i o njoj ovisi hoće li autor istu ostvariti. Originalnost djela se ispituje putem raznih, nacionalnim pravom identificiranih, testova. Iako neki smatraju kako nema razlike između različitih testova originalnosti, ona je očigledna ako primjetimo da se za pojedina djela autoru pruža autorskopravna zaštita po jednom standardu, dok po drugome ne. Najvažniju razliku standarda originalnosti vidimo s obzirom na novo uspostavljeni i harmonizirani standard originalnosti u Europskoj Uniji. Taj standard se harmonizirao za računalne programe, baze podataka i fotografije, ali se može tvrditi da je pod utjecajem prakse Suda Europske Unije on harmoniziran za sva ostala autorska djela. U Republici Hrvatskoj standard originalnosti predstavlja jedinstvenost djela, po kojoj se ono razlikuje od ostalih djela, a ta jedinstvenost proizlazi iz osobnosti stvaratelja. Za razliku od hrvatskog standarda originalnosti, britanski standard originalnosti podijeljen je na dva testa. Prvi test je tradicionalni britanski test originalnosti koji ovisi o kriterijima 'skill, labour and/or judgement'. U novije doba, britanski test originalnosti se izmjenio te je sada britanska praksa neujednačena. Europski standard originalnosti izvrsna je novina u Europskoj Uniji koja služi harmonizaciji dijelova autorskog prava europskog kontinenta, uklanjanju razlika između zemalja članica i većem povezivanju radi ostvarivanja što slobodnijeg tržišta. Iako je slobodno tržište bitna pretpostavka Europske Unije, harmonizirana originalnost na području cijelog autorskog prava nije potrebna kako bi se ista sloboda tržišta održala i napredovala. Bez obzira na to, Sud Europske Unije je, krenuvši od presude Infopaq, nelegitimno proširio svoju nadležnost i počeo tumačiti standard kao autonomno pitanje. Iz primjene različitih standarda originalnosti na pojedina djela neminovno proizlazi da se testovi razlikuju jer određena djela ostaju izvan autorskopravne zaštite. Tako se može tvrditi da su izvan pravne zaštite 'snapshots', fotografije umjetničkih djela i restauracijska djela jer ne prelaze prag europskog testa autorove vlastite intelektualne tvorevine. S druge strane, pojedini naslovi, nazivi i imena su zaštićeni putem navedenog europskog testa dok bi oni ostali izvan autorskopravne zaštite u Ujedinjenoj Kraljevini jer ne ispunjuju tradicionalni britanski test originalnosti. Veliki nedostatak ujednačenosti je i referendum Ujedinjene Kraljevine za izlazak iz Europske Unije. Iako je izlazak iz Europske Unije izvjestan, posljedice izlaska na autorsko pravo i na pretpostavku originalnosti u Europskoj Uniji i Ujedinjenoj Kraljevini se još uvijek ne mogu sa sigurnošću pretpostaviti, no s obzirom na nevoljkost britanskih sudaca da primjenene europski standard originalnosti kod ocjenjivanja pretpostavke nije od koristi za europsku autorskopravnu budućnost.