Nedjelja je još od davnina simbol odmora. Takvo shvaćanje nedjelje proizašlo je iz kršćanskog svetkovanja nedjelje kao dana Gospodnjeg, a svoje zakonsko priznanje dobila je u 4. stoljeću zahvaljujući rimskom caru Konstantinu I. Nedjelju možemo prije svega promatrati kao dan koji je određen za tjedni odmor radnika. Važnost tjednog odmora prepoznata je kako na međunarodnoj tako i na nacionalnoj razini. No, međunarodni akti više pažnje posvećuju minimalnom trajanju takvog odmora nego određenju koji bi to dan u tjednu trebao biti. Naš Zakon o radu još uvijek poštuje tradiciju nedjelje pa je ona sadržana u njegovim odredbama, u više ili manje rigidnom izričaju. U praksi se najviše slučajeva odnosi na osiguranje zamjenskog odmora u situacijama kada radnik nije mogao koristiti odmor u nedjelju, što je očiti pokazatelj da je upravo osiguranje tjednog odmora najveći problem kod rada nedjeljom. U radu je istaknut i problem nepoštivanja Ugovora sa Svetom Stolicom koji određuju da je nedjelja neradni dan. Naime, ti ugovori su po pravnoj naravi međunarodni ugovori i prema Ustavu imaju primat pred hrvatskim zakonima, kao niže rangiranim izvorima. U suvremenom svijetu, apsolutna zabrana rada nedjeljom nije moguća jer bi se time dovelo u pitanje funkcioniranje društvene zajednice. Zato osobe koje rade nedjeljom ipak imaju veća prava, i to u obliku povećane plaće. Rad nedjeljom u trgovinama je posebno problematično područje jer tu dolazi do sukoba različitih interesa radnika, poslodavaca i potrošača. Uz sve to, javnost i različiti akteri u društvu povećavaju tenzije prilikom rasprave o radu trgovina nedjeljom, zaboravljajući kakav značaj ima trgovina za hrvatsko gospodarstvo, posebice tijekom turističke sezone, te koliki je udio zaposlenih u tom sektoru.