Rad nastoji na sistematizirani način obuhvatiti aktualna politička, pravna i teorijska pitanja u pogledu cenzure na društvenim mrežama. Društvene mreže postale su nezaobilazan, pa čak i primarni način moderne komunikacije, svojevrsni javni prostor 21. stoljeća. Kao mjesto susreta i javne debate, korisnicima omogućuju povezivanje i realiziranje urođene potrebe za izražavanjem. Njihova uloga u kontekstu slobode izražavanja toliko je značajna da su države dužne suzdržavati se od nametanja politički motiviranog pritiska na privatne operatere, a same društvene mreže su u svom dijelu dužne poticati i podržavati debatu i slobodno izražavanje. Nažalost, svjedoci smo vremena kada su zbivanja krenula u potpuno drugom smjeru. Kako bi spriječila i suzbila antisemitizam i mržnju prema muslimanima, Europska komisija je u suradnji s vodećim operaterima društvenih mreža objavila Kodeks postupanja. Unatoč činjenici što procedura obavijesti i uklanjanja (notice-and-takedown) potiče na sustavno uklanjanje sadržaja bez mogućnosti saslušanja korisnika čiji je sadržaj uklonjen, Komisija je zasad odgodila reviziju Direktive o elektroničkoj trgovini. Odlučujući se za sektorski pristup, Kodeksom je procedura obavijesti i uklanjanja (notice-and-takedown) predstavljena kao ispravni europski pristup borbi protiv govora mržnje. Ovakve političke odluke u smjeru postroživanja odgovornosti posrednika manifestiraju se u pravnoj nesigurnosti i dovode u pitanje postojeći režim predviđen Direktivom. Također, suprotno čl. 15. Direktive, nameću obvezu aktivnog praćenja informacija na platformama. Konačni razlog za zabrinutost učinak je na slobodu izražavanja. Pravo na slobodu izražavanja ugroženo je i uvjetima poslovanja operatera društvenih mreža. Stoga drugi dio rada nastoji objasniti kako je došlo do toga da vodeće IT tvrtke današnjice doslovno određuju bonton u globalnoj virtualnoj zajednici.