Porezni sustav srednjovjekovne Engleske se razvijao usporedno sa porastom izvanrednih izdataka koje kraljevi više nisu mogli snositi iz svojih redovnih prihoda. Kao i svugdje u Europi tog vremena, porast tih troškova bio je prvenstveno uzrokovan ratovanjem. Razvija se poreska tehnika, a porez od privatno-vlasničkog poimanja u kojem je kralj samo najveći feudalac, a obveze njegovih vazala su privatnopravne naravi, sve više postaje element vlasti, odnosno njene suverenosti. To se odvija pretvaranjem feudalne rente u novčani oblik. Time se renta u novčanom obliku odvaja od zbiljskog prihoda, ona postaje svojevrsna kompenzacija. S vremenom takva neredovita davanja postaju sve redovitija i kao novčana, redovita davanja stalnog iznosa postaju porez. Budući da je Parlament prvenstveno skup poreskih plataca, njegovo zakonodavno pravo se razvilo upravo iz njegove financijske ovlasti da kralju dopusti ubiranje poreza i nadzire potrošnju prikupljenih sredstava. Financijska politika u srednjovjekovnoj Engleskoj pokazuje nam se kao nerazdvojiva od razvoja ustavnosti i demokracije.