Predmet ovoga rada je komunikacija u upravi kojom se prenose informacije radi utjecanja na ponašanje ljudi u njihovim organizacijskim ulogama, odnosno proces komuniciranja s javnošću, važnost komunikacijskog sustava, te utjecaj komunikacija na društvenu cjelinu. Cilj ovoga rada jest prikazati kako i na koji način se ostvaruje načelo transparentnosti kroz mehanizam komunikacije u javnoj upravi, odnosno kroz proaktivnu objavu određenog skupa javnih informacija te davanja određene informacije na zahtjev građana. Komunikacija u upravi je 'ukupnost sredstava i metoda kojima se prenose informacije radi utjecanja na ponašanje ljudi u njihovim organizacijskim ulogama. Obavještenje ili informacija je poredani niz signala koji se mogu prenositi preko veza – ponajprije preko postojećih veza između upravnih centara '. Bez komunikacije ne bi mogle postojati organizacije. Efikasna komunikacija je preduvjet za razvoj interne organizacije i njezine odgovornosti, ali i jedan od ključnih faktora za postojanje u neizvjesnoj okolini. Komunikacija u sustavu javne uprave temeljni je instrument za uspješnu implementaciju javnih politika i ostvarivanje transparentnosti. Da bi komunikacija javne uprave bila učinkovita potrebno je prije svega službenike koji su zaposleni u organizaciji osposobljavati i usavršavati za kvalitetnu komunikaciju sa javnosti i korisnicima. To podrazumijeva osnivanje stručnih službi za odnose s javnošću unutar upravne organizacije, koje bi bile sastavljene od komunikacijskih stručnjaka. Pojam transparentnosti u javnoj upravi odnosi se na proaktivno objavljivanje informacija, komuniciranje sa javnošću i davanje informacija na zahtjev građana. Transparentnost je preduvjet za odgovornost javne vlasti, njezinu demokratsku legitimnost te učinkovitost u rješavanju javnih problema. Transparentna javna vlast očituje se u povećanoj odgovornosti, smanjenju arbitrarnosti i diskrecije, smanjenoj korupciji, informiranoj javnosti te boljoj kvaliteti demokracije. Komunikacijski odnos okoline i javne uprave dovodi me do spoznaje da je transparentnost upravo ta sinergija između postupanja službenika i građana. Građani su ti koji žele uspostaviti komunikaciju sa javnom upravom, a javna uprava je ta koja je dostupna građanima i zbog njih. Ono što posebno doprinosi ostvarenju transparentnosti je osobna komunikacija između službenika i dužnosnika javne uprave i onih koji traže informacije odnosno građana, medija i svih zainteresiranih aktera. Upravo kroz službenike i njihovo profesionalno zauzimanje i ljudsku pomoć građanima uspostavlja se učinkovita komunikacija koja ostvaruje i poboljšava transparentnost. Javna uprava zapravo postaje ' uho ' za onoga tko želi doći i tko želi uspostaviti komunikaciju, a to znači da uprava postaje otvorena i pristupačna za davanje informacija svima pod jednakim uvjetima, te spremna čuti i uvažiti mišljenja i prijedloge građana, dajući im na taj način prostora za sudjelovanje u radu uprave. Poglavlja ovog završnog rada su koncipirana u dva dijela. Prvi dio naglasak stavlja na komunikacijske procese, važnost komunikacije u organizacijama, prednosti i ciljeve komunikacijskog sustava s jedne strane, te izdvaja ograničenja i nedostatke komunikacijskog sustava sa druge strane. Drugi dio je fokusiran na komunikaciju između društvene okoline, odnosno građana i medija. Građani najčešće uspostavljaju komunikaciju sa javnom upravom kako bi ostvarili pravo na pristup informacijama javne vlasti. Upravo je pravo na pristup informacijama javnog sektora građanima kao i medijima razrađeno u jednom od poglavlja. Jasna, transparentna i dosljedna komunikacija je imperativ kako ne bi izostala ključna podrška, a to je podrška i razumijevanje građana. Pravodobnim, točnim i profesionalnim informiranjem javnosti o stanju i načinu rada javne uprave inicira se stvaranje i provođenje (pro)aktivne komunikacije te time potiče pozitivan subjektivan osjećaj sigurnosti i zaštite građana, čime se unapređuje kvaliteta života u Republici Hrvatskoj.