Abstract | U radu se analiziraju elementi etičke infrastrukture državne uprave Republike Hrvatske te standardi određeni međunarodnim aktima donesenim od međunarodnih institucija.
Etička infrastruktura u analizi je podijeljena na tri kategorije: službeničko zakonodavstvo, etičke kodekse te institucije etičke infrastrukture (povjerenik za etiku, Etičko povjerenstvo, Služba za etiku…).
Unatoč što je uspostavljena etička infrastruktura Republike Hrvatske, postoje određeni nedostaci te je potrebno u normativnom pogledu preispitati sadržaj postojećeg Etičkog kodeksa. Također se preispituje da li je krug osoba na koje se primjenjuju odredbe Kodeksa dovoljan te da li ga je potrebno proširiti i na državne dužnosnike koji su neopravdano izuzeti od sankcioniranja neetičnih ponašanja.
U Zakonu o državnim službenicima (NN 92/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 01/15, 138/15) navode se načela ponašanja državnih službenika i odnosa službenika prema građanima. Zakon je propisao lake i teške povrede službene dužnosti i sankcije za te povrede. U ZODS-u nisu navedene osnovne vrijednosti i opća načela na kojima bi trebala počivati hrvatska državna služba.
U institucionalno-organizacijskom smislu propituje se suradnja između tijela koja se bave područjem etike u državnoj upravi Republike Hrvatske – Etičkog povjerenstva, Službe za etiku i povjerenika za etiku – te razgraničenje njihovih poslova i ovlasti.
Također se propituje edukacija i prevencija te da li je potrebno poboljšati te povećati broj programa edukacije povjerenika i povezati ga s učenjem na konkretnim slučajevima iz prakse.
Stoga se prikazuju standardi etičke infrastrukture na međunarodnoj razini, opisuje trenutačno stanje etičke infrastrukture Republici Hrvatskoj, dok su na kraju rada predložena poboljšanja etičke infrastrukture Republike Hrvatske kako bi se približila standardima Europske Unije“. |