Ovršni postupak prema Općem poreznom zakonu je postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava. U radu se objašnjavaju osnovni pojmovi ovršnog postupka kao npr. tko su njegovi sudionici- ovrhovoditelj i ovršenik. Ovrhovoditelj je porezno tijelo koje provodi ovrhu, a ovršenik je porezni obveznik ili njegov jamac od kojega se naplaćuje porezni dug iz porezno-dužničkog odnosa. Naglašena su načela ovršnog postupka kojih se moraju pridržavati ovrhovoditelji i koja štite prava ovršenika, a to su: načelo zabrane prekomjernosti i načelo zaštite dostojanstva ovršenika. Ovršni je postupak uređen Općim poreznim zakonom i u radu je postavljen fokus upravo na takvo uređenje, međutim sukladno članku 151. OPZ-a, na ovrhu se primjenjuju odredbe Ovršnog zakona, te drugi zakoni. U radu se također navodi što se smatra predmetom ovrhe i što je to pravna osnova ovrhe: ovršna i vjerodostojna isprava. Prikazani su i objašnjeni i pravni lijekovi žalba i prigovor te načini podnošenja i situacije kada se podnosi žalba, a kada prigovor. Detaljno su objašnjeni mnogobrojni načini pljenidbe kao i postupci u vezi s ovrhom: odgoda i obustava ovrhe. Uočeni su problemi kod zakonskog uređenja instituta odgode ovrhe i navedeni su u radu prezentirani. Rad je pisan sa ciljem naglašavanja važnosti naplate poreza kao najvažnijih državnih prihoda, ali i s ciljem da se naglasi važnost povećanja dobrovoljnog plaćanja poreza jer se tako institut ovrhe koristi samo kao iznimka, a ne kao pravilo.