Rad se bavi pretpostavkom okrivljenikove nedužnosti u suvremenom kaznenom procesnom pravu. Iako se navedena pretpostavka smatra ljudskim pravom i civilizacijskim dostignućem i kao takva definirana je u svim najvažnijim međunarodnim dokumentima za zaštitu ljudskih prava, na temelju uvida u relevantne sudske odluke kako domaćih tako i Europskog suda za zaštitu ljudskih prava, može se zaključiti kako u praksi još nije u potpunosti razvijena svijest o važnosti njezinog poštivanja. U radu su, među ostalim, kroz sudsku praksu prikazani sadržaj i opseg pretpostavke nedužnosti te slučajevi u kojima dolazi do njezine povrede. Prvo se analizira značenje i važnost pretpostavke nedužnosti, njezini povijesni korijeni te izazovi s kojima se susreće suvremeno zakonodavstvo u pogledu potrebe za (re)definicijom pretpostavke uslijed pojave novih tehnologija koje značajno utječu na kazneni postupak u cijelosti. Zatim se obrađuju recentni dokumenti doneseni u okviru Europske unije kojima je zadaća ujednačiti zakonsko uređenje i sudsku praksu država članica u pogledu pretpostavke nedužnosti te, najvažnije, uspostaviti „minimalna pravila“ o zaštiti pojedinaca u kaznenom postupku. Dalje, obrađuje se praksa Europskog suda za ljudska prava koji je svojim presudama najviše pridonio određivanju sadržaja pretpostavke nedužnosti. Na kraju, prikazano je uređenje pretpostavke nedužnosti u hrvatskom ustavnom i kaznenom procesnom pravu te relevantna sudska praksa našeg Ustavnog suda. Praksa Europskog suda u postupcima protiv Hrvatske ukazuje kako u domaćem zakonodavstvu i sudskoj praksi ima prostora za napredovanje u funkcioniranju pravosuđa. Iako su posljednjih godina učinjene znatne promjene i pomaci u smislu uređenja i poštivanja ljudskih prava i sloboda građana, i dalje treba kontinuirano ustrajati na edukaciji te razvoju svijesti o nužnosti poštivanja ljudskih prava i jamstava zajamčenih Konvencijom.