Ovaj radi bavi se konceptom socijalne države čiji je glavni zadatak zadovoljavanje osnovnih egzistencijalnih potreba stanovništva te problema koji nastaju u trenutku kada država nije u mogućnosti održati njihovo ostvarivanje. Razvoj socijalne države ovisi o gospodarskom stanju u državi pa možemo reći da se ona razvija u različito vrijeme i na različite načine. Najraširenija podjela socijalne države je na liberalni, socijaldemokratski i konzervativni tip. Javne službe smatraju se gradivnim tkivom socijalne države jer pružaju javne usluge stanovništvu kroz javne ustanove i poduzeća. Razvojem socijalne države dolazi do procesa decentralizacije uz primjenu načela supsidijarnosti što znači da lokalne jedinice preuzimaju obavljanje nekih poslova socijalne države. Hrvatska socijalna država ima bismarckovske korijene. Republika Hrvatska je Ustavom definirana kao socijalna država te su usvojeni mnogi socijalni programi kako bi se pomoglo prvo ratom ugroženom stanovništvu, a kasnije i ostalim skupinama. Razdoblje od 1950-ih do 1970- ih godina smatra se zlatnim dobom socijalne države kada dolazi do uspona socijalnih prava. Nakon toga razdoblja socijalna država se suočava s mnogobrojnim problemima se nastupa kriza socijalne države uzrokovana procesom globalizacije i društvenim promjenama. Kako bi država pozitivno odgovorila na krizu provode se upravne reforme koje predstavljaju značajnije promjene u sustavu javne uprave neke zemlje.