Diplomski rad obrađuje odredbu članka 6. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća o pravu mjerodavnom za ugovorne obveze 17. lipnja 2008. godine (Uredba Rim I) kojom je uređeno mjerodavno pravo za potrošačke ugovore, a koja za cilj ima prvenstveno zaštitu potrošača kao slabije ugovorne strane. U radu se polazi od razmatranja povijesnog razvoja predmetne odredbe i njezine svrhe. Svrha je odredbe članka 6. Uredbe Rim I sprječavanje izbjegavanja prisilnih propisa o zaštiti potrošača države uobičajenog boravišta potrošača, odnosno države za koju se smatra da je s njom ugovor najuže vezan. Nadalje, u radu se razmatraju različita polja primjene predmetne odredbe te se detaljno analizira pojam potrošačkog ugovora i za njega mjerodavnog prava. Za potrošački ugovor mjerodavno je pravo koje su izabrale ugovorne strane. U slučaju kad je izbor prava izostao, za potrošački ugovor bit će mjerodavno pravo države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, ako su za to ispunjeni određeni uvjeti. Međutim, izbor prava ugovornih stranaka u svakom slučaju ne može ići na štetu potrošača, odnosno ne može imati za posljedicu lišavanje potrošača zaštite koja mu je osigurana odredbama od kojih se ne može odstupiti sporazumom na temelju prava koje bi bilo mjerodavno kad izbora ne bi bilo, odnosno prava države uobičajenog boravišta potrošača. Na kraju rada se obrađuju i iznimke od općenitog pravila u kojima se odredba članka 6. Uredbe Rim I ne primjenjuje.