Pravo na štrajk je ustavom zajamčeno pravo radnika koje oni kolektivno ostvaruju putem sindikata. Zakonom o radu, točnije u čl. 205. st. 1. i 2. određuju se razlozi za štrajk, a on se provodi i organizira zbog neisplate plaće, dijela plaće odnosno naknade plaće i u slučaju spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora. Da bi štrajk bio zakonit moraju kumulativno biti ispunjene sve pretpostavke propisane Zakonom o radu. Štrajk može provesti i organizirati samo sindikat iz razloga određenih Zakonom o radu uz obveznu prethodnu najavu štrajka poslodavcu prema kojem je usmjeren. Prije nego što štrajk započne mora se provesti postupak mirenja, te se moraju objaviti pravila o poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka. U ovom radu detaljnije se razrađuju razlozi za štrajk i pravne posljedice koje nastaju ako nisu ispunjene neke od navedenih pretpostavki. Također treba naglasiti prekršajnu odgovornost poslodavca u slučaju onemogućavanja provedbe zakonitog štrajka. U radu je obrađeno i isključenje s rada kojim se poslodavcima htjelo dati jednaku mogućnost djelovanja i mogućnost poduzimanja industrijskih akcija kakve imaju sindikati.