U moderno doba, doba globalizacije i sve veće svjetske, a tako i ekonomske povezanosti, strana ulaganja imaju značajnu ulogu i postaju jednim od najznačajnijih čimbenika rasta i razvoja kako nacionalnih gospodarstava, tako i svjetskog tržišta. Izravna strana ulaganja postaju značajan izvor vanjskog financiranja nacionalnih gospodarstava i sa sobom nose mnoštvo pozitivnih učinaka koji se prelijevaju i na samu državu domaćina koja prima strana ulaganja s ciljem gospodarskog razvoja. Izravna strana ulaganja predstavljaju takvu kategoriju međunarodnog ulaganja koja odražava uzajamne dugoročne interese poduzeća strane zemlje ulagača i poduzeća nacionalne zemlje kao primatelja ulaganja, a definira se kao vlasništvo od 10% ili više dionica ili glasačke snage ili odgovarajućeg ekvivalenta. Izravna strana ulaganja prema njihovim svojstvenim karakteristikama možemo podijeliti na više različitih načina. Međutim, najznačajnija podjela po njihovim karakteristikama je podjela na greenfield investicije i brownfield investicije. Greenfield investicije su investicije kojima investitori pokreću i stvaraju novu proizvodnu imovinu, osnuju i pokreću nova društva u drugoj državi koja će u toj državi ili šire sudjelovati u tržišnoj utakmici. To su dakle, potpuno nove investicije, ulaganje u novi pogon ili djelatnost. Po tome se greenfield investicije razlikuju od brownfield investicija koje karakterizira ulaganje u već postojeću proizvodnu imovinu ili društva s ciljem povećanja proizvodnje ili pokretanja nove djelatnosti. Potpuno nova ulaganja su, posebice za zemlje u razvoju i zemlje u tranzicije, poželjnija zbog mnoštva pozitivnih čimbenika koje sa sobom nose i značajnijeg utjecaja na razvoj gospodarstva. Stoga je i Hrvatskoj jedan od glavnih zadataka kreirati i prilagoditi gospodarsku politiku kako bi se poticalo i privuklo što više greenfield ulaganja. Izravna strana ulaganja su u Hrvatsku dolazila u valovima. Devedesetih godina, posebice početkom, izravnih stranih ulaganja je bilo vrlo malo. Međutim, krajem devedesetih godina i s početkom privatizacije postepeno je razina izravnih stranih ulaganja u Hrvatskoj rasla. Strani investitori pretežito dolaze iz zemalja Europske unije i susjednih zemalja, ujedno i glavnih vanjskotrgovinskih partnera. Prije ulaska u Europsku uniju međunarodnopravni okvir za strana ulaganja bio je uređen bilateralnim sporazumima, točnije BIT i DTT sporazumima.