Pravni se poslovi mogu poduzimati neposredno, ali i posredno putem zastupnika. Prema Zakonu o obveznim odnosima, ugovor o trgovinskom zastupanju je ugovor kojim se zastupnik obvezuje da će za vrijeme trajanja ugovora pregovarati s trećim osobama o sklapanju ugovora u ime i za račun nalogodavca te da će, ako je tako ugovoreno, i sklapati ugovore s trećim osobama u ime i za račun nalogodavca, a nalogodavac se obvezuje da će zastupniku za svaki ugovor koji je on sklopio ili koji je sklopljen njegovim djelovanjem platiti određenu proviziju. Da bi se osigurao kvalitetan odnos trgovinskog zastupanja, zakonodavac propisuje norme koje istodobno služe zaštiti obje ugovorne strane. Norme koje služe zaštiti nalogodavca su upravo norme koje sadrže osnovne obveze i dužnosti zastupnika, dok su norme koje su tu da bi zaštitile zastupnika upravo norme koje obvezuju nalogodavca na određeno ponašanje. To su primjerice odredbe koje obvezuju zastupnika i nalogodavca da postupaju u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te sa pažnjom dobrog gospodarstvenika. Uz spomenuto, ZOO podrobnije opisuje što ulazi u dužost obavještavanja te proglašava ništetnim određene ugovorne odredbe koje bi bile u suprotnosti sa onime što zakon zahtijeva. Za dobrobit zastupnika su naročito važne odredbe koje uređuju njegovo pravo na proviziju te na posebnu naknadu, a za dobrobit nalogodavca odredbe koje ugovornim stranama daju pravo da u ugovor o trgovinskom zastupanju unesu odredbu o zabrani ili ograničenju obavljanja djelatnosti. Ugovor o trgovinskom zastupanju se sklapa na neodređeno vrijeme, no ZOO ostavlja strankama mogućnost da ugovore i drukčije. Pa ako su stranke iskoristile spomenutu opciju i sklopile ugovor na određeno vrijeme, ugovor će prestati protekom vremena na koje je sklopljen.