Predmet ovog rada je izlaganje materije o javnoj cesti i koncesijama na javnoj cesti, posebice na autocestama. Javne ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske i kao takva su dobra od interesa za Republiku Hrvatsku, a može ih slobodno koristiti svatko na način i pod uvjetima Zakona o cestama i drugim propisima. One su neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske, a na njima se ne mogu stjecati stvarna prava, osim u određenim slučajevima kada je to propisano Zakonom o cestama. S druge strane na njima se može osnovati pravo služnosti i pravo građenja u slučaju određenih radova i to na način propisan istim Zakonom. U današnje vrijeme aktualno je davanje na upravljanje, gospodarenje, održavanje i građenje cestovne infrastrukture privatnom partneru, odnosno potpisivanje s njim Ugovora o koncesiji. Koncesijski odnos je odnos javne vlasti i gospodarskog subjekta, u kojem gospodarski subjekt koncesijom stječe određeno pravo. To pravo se može odnositi na gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra, na pružanje usluga te na izvođenje određenih radova. S obirom na to da je materija koncesije komplicirana, ona zahtjeva da bude uređena Zakonom i popratnim propisima kako bi se, prije svega, zaštitio javni interes. Kroz dulje razdoblje radilo se na tome da se donese zakon koji bi u potpunosti uredio pitanje koncesije. Od 1990. kada je donesen republički Zakon o koncesijama, koji se odnosio na obnovljiva prirodna bogatstva i dobra u općoj uporabi, pa sve do donošenja Zakon o koncesijama iz 1992. koji je kompleksiju koncesije rješavao u svega 10 članka, pokazalo se koliko je taj odnos uistinu važan i da zahtijeva puno više od površnog određivanja pojmova. Interupcijom Europske unije, koja je donijela niz direktiva koje se tiču konesija, Hrvatski Sabor donosi Zakon o koncesijama koji je na snazi od 2017. Novim Zakonom o koncesijama uređuju se postupci davanja koncesije, ugovor o koncesiji, prestanak koncesije, pravna zaštita u postupcima davanja koncesije, politika koncesija te ostala pitanja u vezi s koncesijama. Dakle, možemo reći da ugovorom o koncesiji koncesionar preuzima obvezu obavljanja koncesionirane djelatnosti. Koncesijom se stječe pravo građenja i upravljanja autocestom i pojedinim cestovnim objektima na državnoj cesti (most, tunel i drugi) koje uključuje pravo gospodarskog korištenja autoceste ili objekta na državnoj cesti tijekom trajanja ugovora o koncesiji i/ili pravo korištenja cestovnog zemljišta radi izgradnje pratećih uslužnih objekata i obavljanja djelatnosti ugostiteljstva i sl. . Koncesije autocesta uobičajene su u državama poput Italije, Španjolske, Francuske i Portugala, dok u ostalim europskim državama autocestama uglavnom upravljaju tvrtke u državnom vlasništvu. Hrvatska praksa poznaje prvi takav slučaj javno-privatnog partnerstva na primjeru izgradnje autoceste Bina Istra, od. 1995. godine. Radi s o modelu izgradnje, financiranja, upravljanja i održavanja autocesta na dugi rok, no ne možemo zanemariti činjenicu da država do sada nije ostvarila nikakav dodatni prihod od autocesta danih u koncesiju u Državni proračun. Manjkavim se pokušajima monetizacije nastojao smanjiti javni dug, no ako Vlada RH odustane od korištenja javnih poduzeća u rješavanju socijalnih pitanja, te potakne optimizaciju troškovne i prihodovne strane HAC-a i ARZ-a, efikasnost poslovanja autocesta može se značajno poboljšati.